You are currently viewing Dnevnik bez autora

Dnevnik bez autora

Na podu leži knjiga, nečiji zapisi…ali njenog vlasnika nema nigdje u blizini.

Prvi dan: Uspio sam pronaći put ispod gornje tržnice! Glasine su istinite! Za svaki slučaj ako ovaj dnevnik uđe u krive ruke, neću napisati gdje je točno prolaz i što je sve potrebno napraviti kako bi se njegova vrata otvorila. Prvi dan istraživanja je prošao dosta mirno. Gdje god se usmjerio, nailazim samo na mračne hodnike. Nisam za sada naišao na nikoga, ali i na bilo kakve naznake da je grad ispod.

Treći dan: Hodam u krug. Ne znam kako, ali gdje god skrenem, vratim se na početak. Ostavljao sam putem mrvice kruha kako bi što detaljnije istražio svaki hodnik, ali nekako se uvijek vratim na početak. Možda ću se trebati vratiti natrag gore po još hrane. Nisam očekivao da ću ovoliko dugo provesti ovdje.

Četvrti dan: Jutro je. Netko je ovdje u hodnicima sa mnom. Čuo sam korake, zveketanje oklopa. Nisam imao hrabrosti vidjeti tko je, ali prošao je odmah pored mene dok sam spavao. Mislim da je vrijeme da se vratim.

Peti dan: Ne mogu pronaći izlaz. Stalno se vraćam na isto mjesto, kao da je cijelo ovo mjesto ukleto. Opet je netko hodao pored mene dok sam pokušavao spavati. Hrane imam sve manje i manje.

Deseti dan: Netko mora ugasiti ovo sunce! Ništa ne vidim više. Toliko je glasno svjetlo da me bubnjići bole. Preostaje mi samo ova karta! Nema ju više nitko! Nitko! Osim mene…Mogao bi probati pojesti sunce.

Iz dnevnika viri komad papira:

Odgovori